Lavanda se koristi više od 2000 godina. Pretpostavlja se da riječ lavanda dolazi od rimske riječi lavare, što znači prati.

Stari su se Rimljani kupali u mirisnim kupkama u koje su dodavali lavandino ulje. Koristili su i sušenu lavandu kod crkvenih obreda i kod poroda.

Grci su isto koristili lavandu, ali više u medicinske svrhe. Poznati je grčki liječnik i botaničar Dioscorides koristio njezine ljekovite sposobnosti u ublažavanju smetnji pri disanju i kao prirodni laksativ. Mnogi su svećenici u samostanima uzgajali razne ljekovite biljke, a među njima posebno je mjesto imala lavanda.

Lavanda je za vrijeme londonske kuge u 18. stoljeću korištena kao zaštita od infekcije na taj način da su je ljudi stavljali ispod nosa i tako disali. Lavanda je također bila korisna za vrijeme prvog i drugog svjetskog rata, gdje se je koristila kao sredstvo protiv boli i kod previjanja rana kao zaštita od infekcija.

Postoji 25-30 različitih vrsta lavande, a neke od njih su:

• Lavandula abrotanoides
• Lavandula angustifolia
• Lavandula canariensis
• Lavandula dentata
• Lavandula lanata
• Lavandula latifolia
• Lavandula multifida
• Lavandula pinnata
• Lavandula stoechas
• Lavandula viridis
• Lavandula x intermedia

Najčešće vrste lavandi čija se eterična ulja mogu naći na tržištu su:

• prava lavanda (Lavandula officinalis, sinonimi: L. vera, L. angustifolia)
• širokolisna lavanda (Lavandula spica, sinonim: L. latifolia)
• španjolska lavanda (Lavandula stoechas, čita se "stehas")
• lavandini (Lavandula x hybrida), npr. hvarski lavandin