Povijest lavande
Lavanda se koristi više od 2000 godina. Pretpostavlja se da riječ lavanda dolazi od rimske riječi lavare, što znači prati.
Stari su se Rimljani kupali u mirisnim kupkama u koje su dodavali lavandino ulje. Koristili su i sušenu lavandu kod crkvenih obreda i kod poroda.
Grci su isto koristili lavandu, ali više u medicinske svrhe. Poznati je grčki liječnik i botaničar Dioscorides koristio njezine ljekovite sposobnosti u ublažavanju smetnji pri disanju i kao prirodni laksativ. Mnogi su svećenici u samostanima uzgajali razne ljekovite biljke, a među njima posebno je mjesto imala lavanda.
Lavanda je za vrijeme londonske kuge u 18. stoljeću korištena kao zaštita od infekcije na taj način da su je ljudi stavljali ispod nosa i tako disali. Lavanda je također bila korisna za vrijeme prvog i drugog svjetskog rata, gdje se je koristila kao sredstvo protiv boli i kod previjanja rana kao zaštita od infekcija.
Postoji 25-30 različitih vrsta lavande, a neke od njih su:
- Lavandula abrotanoides
- Lavandula angustifolia
- Lavandula canariensis
- Lavandula dentata
- Lavandula lanata
- Lavandula latifolia
- Lavandula multifida
- Lavandula pinnata
- Lavandula stoechas
- Lavandula viridis
- Lavandula x intermedia
Najčešće vrste lavandi čija se eterična ulja mogu naći na tržištu su:
- prava lavanda (Lavandula officinalis, sinonimi: L. vera, L. angustifolia)
- širokolisna lavanda (Lavandula spica, sinonim: L. latifolia)
- španjolska lavanda (Lavandula stoechas, čita se "stehas")
- lavandini (Lavandula x hybrida), npr. hvarski lavandin